IBRICA JUSIC: JUBI SAM VASU 'CER
Am
Tili ste drugog od prvog trena
Am7 Dm
Cestitog momka iz najboje kuce
E Am
Niste joj dali da postane zena
F E
Niste joj dali da je srce vuce.
Tili ste drugog, to ste joj rekli
I to da soldi ne rastu na grani
Nego nek cuva sve ca ste stekli
I ca ste za nju cuvali na strani.
Dm
Jubi sam, jubi vasu 'cer
E Am
Ma niste tili marinera
Am Dm
Tili ste momka na svom mistu
E Am
TIli ste zeta inzinjera.
Dm
Jubi sam, jubi vasu 'cer
E Am
Ja koji ne znam di bi sada
Am Dm
Sad kad je davno tuda zena
E Am
Ca vridi srcu da se nada.
NIste joj dali ni da mi pise
Kako se budi kad se svega siti
I kako more prica sve tise
I kako cesto zaladi i liti.
Niste joj dali da sricu krije
A niste znali da u mraku place
Za vas sam osta isto ka prije
Susidov mali sa cetvero brace.
Jubi sam, jubi vasu 'cer
Ma niste tili marinera
Tili ste momka na svom mistu
TIli ste zeta inzinjera.
Jubi sam, jubi vasu 'cer
Ja koji ne znam di bi sada
Sad kad je davno tuda zena
Ca vridi srcu da se nada.
IBRICA JUSIC: NIJE BILO LAKO
Am Dm
Nije bilo lako cuti one rijeci
E Am
Kojima se nasa prekinula veza
Am Dm
Nije bilo lako preko svega prijeci
E Am
Sjetiti se duge setnje ispod breza.
Nije bilo lako ostaviti stvari
Sto smo im se skupa radovati znali
Nije bilo lako, ali tko da mari
Kovceg vec je spreman i svjetlo se pali.
Dm Am E Am
A vani je ponoc, a vani je tama
Dm Am E Am
Moras biti hrabra kad ostanes sama
Dm Am E Am
A vani je ponoc, a vani je tama
Dm Am E Am
Moras biti hrabra kad ostanes sama.
Dm Am
Ni tebi ni meni nije bilo lako
E Am
Al' bolje je ovako, bolje je ovako
E Am
Bolje je ovako, bolje je ovako.
Nije bilo lako okrenuti glavu
Kao da se nikad poznavali nismo
Nije bilo lako, mozda si u pravu
Nisam smio zadnje napisati pismo.
Nije bilo lako, ono sto nas veze
Nestalo je kao snijeg na vrelom dlanu
Nije bilo lako, sada je jos teze
Kako da bez tebe radujem se danu.
A vani je ponoc, a vani je tama
Moras biti hrabra kad ostanes sama
A vani je ponoc, a vani je tama
Moras biti hrabra kad ostanes sama.
Ni tebi ni meni nije bilo lako
Al' bolje je ovako, bolje je ovako
Bolje je ovako, bolje je ovako.
IBRICA JUSIC: SHALOM SARA
Am
Shalom Sara, shalom sretna
Dm
Dobro dosla svuda si ti
Am
Tvoja je kosa suma cvjetna
E7
U kojoj mladi mjesec spi
Am
U kojoj mladi mjesec spi.
Usne su ti poput nara
Vitko zito tvoj je struk
Tvoje su pjesme, o shalom Sara
U mome srcu najljepsi zvuk
U mome srcu najljepsi zvuk.
A7 Dm
O Sara, shalom, shalom, shalom
Am
Tvoje je ime najljepsi stih
Dm E7
O shalom, radost u meni stvara
Am E7 Am
To ime ljepse je od svih.
A7 Dm
O Sara, shalom, shalom, shalom
Am
Dobro si dosla, Sara shalom
Dm E7
Zbog tebe moje srce se para
Am
I ja sam zbog tebe lud.
Shalom Saru trazim, gubim
Za njom lutam, moja je sva
U svakoj zeni ja je ljubim
Sve zene u njoj ljubim ja
Sve zene u njoj ljubim ja.
O Sara, shalom, shalom, shalom
Tvoje je ime najljepsi stih
O shalom, radost u meni stvara
To ime ljepse je od svih.
O Sara shalom, shalom, shalom
Dobro si dosla, Sara shalom
Zbog tebe moje srce se para
I ja sam zbog tebe lud.
IBRICA JUSIC: TRUBAC SA SEINE
Em C
Moja je soba tako jadno mala
Am B7
Ja ne bih u njoj izdrzati mog'o.
Em C
Da mi oci ne sanjaju budne
Am B7
Al' ne ropcem, sudbini velim: hvala;
Am Em
Sto mojoj bijedi cudan sjaj je dala,
B7 Em
I moje patnje nisu uzaludne.
Danas sam opet ruco samo caj
Al' vlazna blagost sja u mome oku.
Ja opet mislim na svoj rodni kraj
I ceznja preobrazava mi javu:
Sa Quaija mjesto Seine cujem Savu
I Tuskanac mi sumi iz aleja.
E B
Na domovini dvostruka je sjena:
C#m G#m
Baca je Pesta, baca je Bec.
A E
Ona je sva u crno zavijena
F# B
Ne cuje, majko, niko tvoju rijec!
E A E
Sumori, dise more, tece Drava,
B7 E
A izmedju njih jedna zemlja spava.
Pod vedrim nebom slobodnog Pariza
Koliko puta tuga me je srela
U vrevi Etoillea, Saint-Michelea!
O Boze, tu treba biti jak.
U tome svjetlu jos me vise boli
Rodene moje grude gusti mrak.
Udisem Pariz, smjelim bijegom spasih
Slobodnu dusu, ali ja sam sin,
A mojoj majci sve su sjede vlasi.
Ja zene nemam, a ni druga nemam.
Sto jos imadoh? Samo jezik svoj
U koji zivot svoga srca spremam.
Zanosi, misli, ritmovi i rime!
Ja bezimen u bezimenu mnostvu
Daleko negdje sebi sticem ime
I muku mucim samca-dezertera,
Sto zabranjenu domovinu sanja
Na hartiji, u potezima pera.
Pero, ta mala, ta obicna stvar
A kako ziva, kako puna snage.
Kad iz njeg' tece novih rijeci car
Omamljuje me kao govor drage.
Sva utjeha je u tom malom peru:
I sja i grije i vraca mi vjeru.
O Hrvatska, o moja domovino,
Ti moja majko, ti moja davnino
Ti porobljeni, oteti mi kraju!
Gle, jadni dezerter ti daje dar,
Bogatiji no kraljevi ga daju
I sav je ljubav, pobuna i zar.
Ja skoro prosjak duh slobode sirim
Pa i nem'o na svom grobu svijecu
Ja necu, necu da se smirim.
K'o svjezi vjetar u sparinu pirim,
A kada umor svlada duse lijene,
Na otpor trubim, ja trubac sa Seine!
Sto mi je placa? Mrznja gmizavaca
Sto svoje blato lijepe o moj glas
Al' ja pred licem doma stojim vedar
Za hljeb slobode prilazem svoj klas.
Zar nije zlatan i bogat i jedar...
Zar nije zlatan i bogat i jedar...
STARI SEBASTIJAN - Ibrica
A E
Svakog je dana pijan taj stari Sebastijan,
D E A
na mansardi on vlaznoj zivi i samo krevet ima.
A D
I jedan stari sanduk i jednu sliku prasnu
E D E A
i stap od crnog drva, na vrhu kuglu glatku.
Uvijek je pomno odjeven, uvijek svjeze brijan,
u dzepu ima rubac, pod vratom plavu masnu.
Svakoga dana do|e on tako oko devet
u zabitu kavanu i sjedi u svome uglu
(A) E
za jednim malim stolom do zadimljenog bara
D A E A
sapcuci tiho: Klara, Klara, moja Klara...
Slusa kako zice trepere i kako place, place
iz violine nesto i kako pjeva Tanja.
I trazi uvijek iste tri pjesme sjetne stare
i nemarno po stolu zguzvane baca pare.
I zatim stegne casu u ruci malo jace
konobar samo staklo sa stola pred njim sklanja.
Dugacak racun pise i pomalao ga vara,
a Sebastijan zuri i oci mu se zare.
Za jednim...
Svakog se jutra vraca polako Sebastijan.
Udje u kucu tiho jer zna on da se ljube
u hodniku i nikad ne pali tamo lampu.
Na uglu uvijek kupi duhana i dnevnu stampu.
I uspinje se vrlo polako uza stube
i do|e tiho gore pred svoja vrata stara.
Lagano on ih laktom gurne pospan pijan
sapcuci tiho: Klara, Klara... moja Klara.
JAGODA - Ibrica
G C G
Sto mi je trebalo da te sanjam nocima,
G C D
sto mi je bilo da te cekam danima.
C D C G
sto mi je trebalo da te vodim do izvora korijena svojih,
D G
i da se napijes bune mojih predaka.
Sto mi je trebalo da te ljubim satima
kad si vec sutra usne darivala drugima.
Sto mi je trebalo da mi kazu da si nekima
negdje daleko snivala na rukama.
D C D
Sad kad te nema, sad kad te nema
G D G
Jagoda, Jagoda.
D
Sjecam se poljupca pod krosnjama jela,
C
sjecam se ljubavi na duseku od snijega
G
Jagoda,
D C
i vrucih dodira i ledenih voda
G D G
tvoja, samo tvoja sam, Jagoda.
Sto mi je trebalo da osjetim dodir raja
pa danas da pruzam ruke do beskraja.
Sto mi je trebalo da osjetim miris tvojih snova
sto mi je trebalo da pocinjem iznova.
Sto mi je trebala ta plovidba bez broda
ko brodolomac sto ga struje nose,
Sto mi je trebalo da te gledam nakon tvojih nevera
i da ti brisem suze tudjih nevjera.
Sad kad te nema, sad kad te nema
Jagoda, Jagoda.
Da li je greska to sto smo se sreli
ili smo kusali sto nismo smijeli
Jagoda?
I tko je zapravo tu na gubitku
Jagoda, moja Jagoda.
